Svaka priča u knjizi “101 anegdota iz života rudara“ prema riječima autora, je autentična.
- Ništa nije izmišljeno. Na humorističan način želio sam da opišem sve momente koje sam doživio sa rudarima. Humor je nastao iz duše i tako je i prihvaćen – priča Breščić.
Knjiga je izdata 2013. godine u 2.000 primjeraka, a on danas kaže, nema niti jednu.
- Promovirana je 2013. godine i imala je dobre kritike. Ljudi se nasmiju od srca. A i mi rudari kada radimo šalimo se. Ja sam želio pokazati kako se rudari snalaze kada im je teško, kada ulaze u jamu – priča Breščić, te dodaje da je i sam akter desetak anegdota koje opisuje.
Duh bosanskih rudara
Ističe da rudari svako druženje započnu sa anegdotama jer na taj način bježe od sumorne svakodnevnice.
- Lakše se uz smijeh i šalu obavi posao. Kako drugačije podnijeti da ideš pod zemlju, u vlagu, u neizvjesnost, moguću opasnost, a da pored svega normalno živiš i funkcioniraš. Ovako pokazujemo duh bosanskih rudara. Većina opisanih događaja desila se prije rata i nekolicina njih u ratu – navodi.
Autor ističe da nije dobio nikakve negativne kritike za svoj rad, te da su svi bili oduševljeni kada su se pronašli u njegovim pričama.
- Čitao sam komentare pojedinih medija, gdje je navedeno da sam ja pokazao sliku pravih rudara. I zaista, rudar je otvorene duše, a mnogi misle da onaj koji je neškolovan i nema šta drugo raditi ide u rudnik, ali to nije tako. Rudari su izuzetno pametne osobe i ja to pokazujem kroz anegdote. Ne može se šaliti glup čovjek jer on ne zna za šalu, za šalu treba biti dobro inteligentan – ističe autor knjige.
Poučne priče
Kazao je da već radi na drugom izdanju ove knjige koje će biti dopunjeno sa još 100 novih anegdota.
Breščić je pored ove, izdao i knjigu “Nosila te dobrina – Dolinom Trstionice“. To su, pojašnjava, poučne priče koje sadrže historiografiju Kaknja.
Želja za pisanjem javila se, prisjeća se još u gimnazijskim danima, ali očeva želja da nastavi njegovim stopama je presudila.
- Kada je bilo vrijeme da se odlučim za fakultet i kojim putem krenuti, umjesto za književnost odlučio sam se za rudnik, te sam u Tuzli upisao fakultet, a po nagovoru mog oca koji je bio rudar. Te sam nakon završenog fakulteta počeo raditi kao rudarski inžinjer pripravnik, potom inžinjer za ventilaciju, zamjenik upravnika rudnika, upravnik rudnika, glavni inžinjer, direktor rudnika Kakanj, zatim direktor sektora za razvoj, investicije i projektovanje i na kraju generalni direktor Srednjobosanskih rudnika – pojašnjava Breščić, te dodaje da će uvijek pisati i da neće stati na dvije napisane knjige te da će ih sigurno, ukoliko ga zdravlje posluži, biti još.
Neke od anegdota iz knjige “101 anegdota iz života rudara“:
“Izoliranje prsta“
Poznato je da nadzorno osoblje i većina majstora napuštaju jamu ranije a ostaju samo oni koji moraju, naravno i majstori za nužno opravljanje kvarova. Tako je dežurni električar Hido žurno napuštao jamu prolazeći pored napuštača gumenog transportera. Ovaj povika: Majstore, struja me pecka kad pritiskam taster.
Obzirom da se Hidi žurilo upita napuštača:
- A koji te prst pecka? Na što mu ovaj pokaza palac desne ruke. Majstor brže izvadi izolir traku, zamota mu taj prst i reče:
- De probaj sad, peče li te?
- Ne, odgovori napuštač, a Hido nastavi ići prema vani te mu skrenu pažnju da traku skine prije nego što uđe u kupatilo kako drugi ne bi vidjeli sistem otklanjanja kvarova.
“Redžo i produženje korita“
Izrazito vrijedni, a stasom krupni Redžo radio je na Staroj jami svoj čitav radni vijek. Krupan, neobrijan ali počesto i mrzovoljan najviše je podsjećao na Badžu iz crtanog filma o Popaju mornaru.
Na izradi prostorija otvaranja, slobodno možemo reći najspecijalnijim rudarskim poslovima, radio je poseban pogon IRO (Izgradnja rudarskih objekata), koji je održavao i zasebne raporte. Njihov poslovođa hadži Mehmed Bajtarević naredi jednom mlađem radniku da treba odmah otići i naći bravara Redžu kako bi se produžilo korito grabuljara i nastavilo bušenje i miniranje. Mladić reče da ne zna ko je taj, a poslovođa da ne bi gubio vrijeme objasni:
- Idi dole u frlezu (prozivaonu), ima oko 100 radnika, a ti dovedi onoga što ti najviše liči na medvjeda.
Momak se vrati nakon par minuta sa Redžom, bez greške.
- Ništa nije izmišljeno. Na humorističan način želio sam da opišem sve momente koje sam doživio sa rudarima. Humor je nastao iz duše i tako je i prihvaćen – priča Breščić.
Knjiga je izdata 2013. godine u 2.000 primjeraka, a on danas kaže, nema niti jednu.
- Promovirana je 2013. godine i imala je dobre kritike. Ljudi se nasmiju od srca. A i mi rudari kada radimo šalimo se. Ja sam želio pokazati kako se rudari snalaze kada im je teško, kada ulaze u jamu – priča Breščić, te dodaje da je i sam akter desetak anegdota koje opisuje.
Duh bosanskih rudara
Ističe da rudari svako druženje započnu sa anegdotama jer na taj način bježe od sumorne svakodnevnice.
- Lakše se uz smijeh i šalu obavi posao. Kako drugačije podnijeti da ideš pod zemlju, u vlagu, u neizvjesnost, moguću opasnost, a da pored svega normalno živiš i funkcioniraš. Ovako pokazujemo duh bosanskih rudara. Većina opisanih događaja desila se prije rata i nekolicina njih u ratu – navodi.
Autor ističe da nije dobio nikakve negativne kritike za svoj rad, te da su svi bili oduševljeni kada su se pronašli u njegovim pričama.
- Čitao sam komentare pojedinih medija, gdje je navedeno da sam ja pokazao sliku pravih rudara. I zaista, rudar je otvorene duše, a mnogi misle da onaj koji je neškolovan i nema šta drugo raditi ide u rudnik, ali to nije tako. Rudari su izuzetno pametne osobe i ja to pokazujem kroz anegdote. Ne može se šaliti glup čovjek jer on ne zna za šalu, za šalu treba biti dobro inteligentan – ističe autor knjige.
Poučne priče
Kazao je da već radi na drugom izdanju ove knjige koje će biti dopunjeno sa još 100 novih anegdota.
Breščić je pored ove, izdao i knjigu “Nosila te dobrina – Dolinom Trstionice“. To su, pojašnjava, poučne priče koje sadrže historiografiju Kaknja.
Želja za pisanjem javila se, prisjeća se još u gimnazijskim danima, ali očeva želja da nastavi njegovim stopama je presudila.
- Kada je bilo vrijeme da se odlučim za fakultet i kojim putem krenuti, umjesto za književnost odlučio sam se za rudnik, te sam u Tuzli upisao fakultet, a po nagovoru mog oca koji je bio rudar. Te sam nakon završenog fakulteta počeo raditi kao rudarski inžinjer pripravnik, potom inžinjer za ventilaciju, zamjenik upravnika rudnika, upravnik rudnika, glavni inžinjer, direktor rudnika Kakanj, zatim direktor sektora za razvoj, investicije i projektovanje i na kraju generalni direktor Srednjobosanskih rudnika – pojašnjava Breščić, te dodaje da će uvijek pisati i da neće stati na dvije napisane knjige te da će ih sigurno, ukoliko ga zdravlje posluži, biti još.
Neke od anegdota iz knjige “101 anegdota iz života rudara“:
“Izoliranje prsta“
Poznato je da nadzorno osoblje i većina majstora napuštaju jamu ranije a ostaju samo oni koji moraju, naravno i majstori za nužno opravljanje kvarova. Tako je dežurni električar Hido žurno napuštao jamu prolazeći pored napuštača gumenog transportera. Ovaj povika: Majstore, struja me pecka kad pritiskam taster.
Obzirom da se Hidi žurilo upita napuštača:
- A koji te prst pecka? Na što mu ovaj pokaza palac desne ruke. Majstor brže izvadi izolir traku, zamota mu taj prst i reče:
- De probaj sad, peče li te?
- Ne, odgovori napuštač, a Hido nastavi ići prema vani te mu skrenu pažnju da traku skine prije nego što uđe u kupatilo kako drugi ne bi vidjeli sistem otklanjanja kvarova.
“Redžo i produženje korita“
Izrazito vrijedni, a stasom krupni Redžo radio je na Staroj jami svoj čitav radni vijek. Krupan, neobrijan ali počesto i mrzovoljan najviše je podsjećao na Badžu iz crtanog filma o Popaju mornaru.
Na izradi prostorija otvaranja, slobodno možemo reći najspecijalnijim rudarskim poslovima, radio je poseban pogon IRO (Izgradnja rudarskih objekata), koji je održavao i zasebne raporte. Njihov poslovođa hadži Mehmed Bajtarević naredi jednom mlađem radniku da treba odmah otići i naći bravara Redžu kako bi se produžilo korito grabuljara i nastavilo bušenje i miniranje. Mladić reče da ne zna ko je taj, a poslovođa da ne bi gubio vrijeme objasni:
- Idi dole u frlezu (prozivaonu), ima oko 100 radnika, a ti dovedi onoga što ti najviše liči na medvjeda.
Momak se vrati nakon par minuta sa Redžom, bez greške.
0 komentari:
Objavi komentar